Darovita djeca su posebna djeca i takođe se ukazala potreba za poklanjanjem veće pažnje ovakvoj djeci, djeci sa iznadprosječnim koeficijentom inteligencije. Do sada se stalno najviše radilo sa tzv. prosječnim učenikom, kome je skoro bila prilagošena nastava u potpunosti, a darovita djeca su se zapostavljala u nastavnom procesu. Svakako je vrijeme da se dogode promjene i u ovoj oblasti. Potrebno je izraditi nove programe učenja za darovitu djecu, uključiti ih u razne nove vidove učenja kao što je to inovativna nastava i individualni program rada, te praćenje njihovog razvoja. Nastavni proces za darovitu djecu treba da bude izazov i mjesto gdje oni mogu da dalje razvijaju svoje sposobnosti i unaprijede svoje znanje. Na nivou škola bilo bi potrebno oformiti timove koji bi radili na pružanju pomoći i podrške ovoj djeci, te njihovom daljem promovisanju i napredovanju. Takođe bi mogli da pohađaju razne kampove za darovitu djecu gdje bi se i družili sa vršnjacima sličnih oblasti, ali i različitih kako bi naučili i nešto novo. Znamo da vrlo često još na početku pokazuju posebna interesovanja i sklonosti za određene predmete i područja njihovog učenja i razvoja. Veliki broj djece je talentovan i darovit, ali se to nažalost vrlo kasno otkrije, ili se ne otkrije uopšte. Da bi sve bilo kako treba takođe je potrebno sarađivati i sa roditeljima takve djece, te ih uključiti u posebne timove, ali i promovisati u lokalnoj zajednici, pa i šire. Darovita djeca su izuzetna u mnogim sferama i oblastima, te ih shodno tome moramo pripremati za cjeloživotno učenje.

Savremeno obrazovanje zahtijeva primjenu inovativnih didaktičkih pristupa koji odgovaraju potrebama učenika u digitalnom okruženju. Multimedijalna nastava predstavlja važan segment modernizacije nastavnog procesa jer omogućava integraciju različitih medijskih sadržaja u cilju unapređenja učenja. Cilj ovog rada je analiza uloge i značaja multimedijalne nastave u savremenom obrazovanju, sa posebnim osvrtom na njenu primjenu u razrednoj nastavi. Predmet istraživanja odnosi se na multimedijalnu nastavu kao savremeni didaktički pristup, dok su zadaci usmjereni na analizu njenih karakteristika, poređenje sa tradicionalnom nastavom i utvrđivanje njenog uticaja na motivaciju i uspješnost učenika. Metodološki okvir zasniva se na analizi stručne literature, komparativnoj i deskriptivnoj metodi. Rezultati ukazuju da primjena multimedijalnih sadržaja doprinosi boljem razumijevanju nastavnih sadržaja, većoj motivaciji učenika i razvoju digitalnih kompetencija. Zaključuje se da savremena škola treba da integriše tradicionalne i savremene metode rada kako bi odgovorila na potrebe učenika i zahtjeve društva.

Savremeni obrazovni sistemi naglašavaju potrebu za primjenom nastavnih pristupa koji podstiču aktivno učenje i razvoj kompetencija učenika. Problemska nastava predstavlja jedan od ključnih didaktičkih modela koji omogućava učenicima da kroz rješavanje problema razvijaju kritičko mišljenje i samostalnost (Hmelo-Silver, 2013). U kombinaciji sa interaktivnim učenjem, koje se zasniva na saradnji i komunikaciji među učenicima, ovaj pristup doprinosi kvalitetnijem usvajanju znanja (Johnson i Johnson, 2017).

Problem ovog rada odnosi se na nedovoljno sistematičnu primjenu problemske nastave u savremenoj školskoj praksi. Cilj rada je analizirati mogućnosti primjene problemske nastave kroz interaktivni pristup u razrednoj nastavi. Metodološki okvir zasniva se na analizi stručne literature i deskriptivnoj metodi, uz prikaz metodičkog primjera. Rezultati ukazuju da kombinacija problemske i interaktivne nastave doprinosi razvoju saradnje, motivacije i aktivnog učenja učenika (OECD, 2019).