Nasilje nad ženama identifikuje se kao stalna odlika bosanskohercegovačkog društva, sa sve izraženijom tendencijom da i femicid postane njegova konstanta. U prvom dijelu rada analizira se značaj feminizma kao segmenta ideološkog političkog diskursa koji utiče na zakonodavnu aktivnost političke vlasti, ali i na društvo na opštem nivou u odnosu i borbi protiv nasilja nad ženama. Ukazano je na specifičnosti feminizma, na istoriju i razvijenost ženskog pokreta u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na nedovoljnu prihvaćenost, uvaženost i uključenost feminizma u politički život našeg društva.

Porodica kao osnovna ćelija društva, danas je ozbiljno ugrožena, s obzirom da je povećan broj nasilja u porodici gdje je žrtva najčešće žena. Stoga, u kontekstu nasilja u porodici, drugi dio rada se bavi problematikom nasilja nad ženama, prvenstveno femicida, sa zakonskog aspekta.

Cilj je ukazati na značaj inkriminacije femicida i adekvatne zakonske zaštite žena, a sve u cilju prevencije femicida, procesuiranja i kažnjavanja izvršioca.

Politički i ekonomski aspekti svake zemlje međusobno su isprepleteni i uslovljeni. Od njihovog balansa, kratkorčnih ciljeva i dugoročnih vizija, zavisi i raspodjela nacionalnog suvereniteta u svim njegovim aspektima. Priključivanje procesu evropske integracije za zemlju kao što je Velika Britanija bio je izazov koji se našao u direktnoj suprotnosti sa njenim jako izraženim osjećajem za nacionalni identitet. Ekonomski napredak zajedničkog tržišta na Starom kontinentu uticao je da početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka nacionalni identitet bude djelimično žrtvovan u korist ekonomskog rasta i odluku da se Velika Britanija priključi Uniji. Međutim, osjećaj posebnosti i okrenutost, u političkom i kulturnom smislu, ka anglosaksonskoj tradiciji uzrokovali su stalno tinjajući evroskepticizam. Globalna recesija i potreba za jačanjem međusobne solidarnosti u evropskom prostoru intenziviraće preispitivanje ispravnosti odluke o članstvu u Uniji. Unutrašnji politički odnosi su sa svoje strane doprinijeli jačanju kampanje protiv članstva. Desio se referendum i Britanci su odlučili da, ipak, žele da idu svojim putem. Sa stanovišta ekonomske dobrobiti, ovo ne izgleda kao racionalna odluka. Evidentno je da je nakon više od četiri decenije ponovo nađen balans između političkih i ekonomskih ciljeva, ovaj put u korist nacionalnog identiteta, iako posmatrač sa strane u ovom momentu ne vidi političku opravdanost takve odluke. Izgleda da je ne vidi ni dio britanskog društva, pa je poces izlaska spor i nepredvidljiv, a javljaju se i naznake ponovnog preispitivanja odluke o napuštanju EU.